Čak i po ovako lepom danu kakav je bila subota prvog dana februara 2020. Banat, nesvakidašnje lep i uvek tako ravan, ume da bude veoma sumoran, da budi melanhonliju i utisak samoće. Ako pređete Tisu i pratite je uzvodno taj osećaj se može pojačavati sve više i više. Negde kod Kikinde taj osećaj već prelazi u pravi Weltschmerz . Nema pravog razloga za to, osim možda vetra koji ne prestaje, banatskog blata koje sputava korake i nepregledne pučine žita svuda oko vas koja se u daljini spaja sa horizontom. Ipak te subote na jednom raskršću u Bačkoj Šinobusi su u jedan “pohaban kofer spakovali gitaru i bluz kometu”, i krenuli put Kikinde, da “kroz ogoljene krošnje udahnu život u hladna banatska dvorišta”. Tj samo u “J Pub”, ali dobro, šta sad. Kako su “od rođenja poklonjeni bluzu”, Šinobusima nije bilo suviše teško da apsorbuju banatski Weltschmerz , k...
Blog o kulturnim dešavanjima. Pozorište, književnost, strip, muzika.