Пређи на главни садржај

Veče magije uz "Frame Orchestra"


            U okviru 4. „Pocket globe“ festivala, u „Kulturnoj stanici Eđšeg“, 24. 01. 2020. održan je koncert „Lazara Novkova & Frame Orchestra“, kao deo ciklusa world music koncerata. Visok umetnički domet, postignut virtuoznošću muzičara, možda i nije najvažniji aspekt te večeri. Komunikacija, razmena emocija, između muzičara i publike, produkt energičnosti i duha izvođača, je ono što zasigurno krasi i obeležava ovaj koncert.
            U opusu „Frame Orchestra“ se, kako to sami kažu, pronalazi muzika koja se može klasifikovati kao world music, kabare, etno današnjice. Ono što je sigurno je da sve glavne karakteristike njihove muzike svakako jesu i osnovne muzike postmoderne. Ukidanje davno formiranih granica između „niskog“ i „visokog“ stila ogleda se u njihovom kombinovanju tradicionalnih melodija i klasike i džeza. Zatim, nemogućnost preciznog žanrovskog određenja – ne sastoji se samo u fuziji žanrova kojima barataju, nego i u samom načinu pristupanja žanrovima i formalnoj kompoziciji njihove muzike. Reference na različite tradicije i kulture su prisutne kako u celokupnom opusu, tako i u pojedinačnim ostvarenjima.

            Sam koncert se može okarakterisati kao konceptualni nastup, jer je uočljivo da je izbor pesama i njihov raspored dobro osmišljen i lucidan. „Frame Orschestra“ su veče otvorili kao kvartet – harmonika, violina, gitara i kontrabas. Nakon nekoliko pesama u nastup je uključen i bubanj, a zatim i flauta. Svaki od ta dva instrumenta je početnom kvartetu doneo novu boju, sebi osobenu, stvarajući tako novu nijansu emocija koju sastav pruža. Do kraja koncerta svaki od instrumenata je došao do svog punog izražaja, ali lepota dolazi iz njihove sinergije, činjenice da je muzika koju proizvode više od puke saradnje šest instrumenata.
            Svaka od izvedenih pesama pruža različito iskustvo i doživljaj. Interakcija violine i gitare u pesmi „Dream“ donosi talase melanholije, tihe tuge i nostalgije. U „Handsome June“ dobijamo doživljaj veselja ispred ciganskih čergi, ljubavne priče iz karavana, zvuci harmonike dočaravaju nesputanu energiju nomadske tradicije. „Charming Mr. April“ nam pruža primesu džeza, kontrabas unosi dozu smirene uzvišenosti, dok nas u „Prologue“ flauta i gitara uz zvuke flamenka nose u strastvene predele Španije. Nizajući pesme „Frame Orchestra“ nas je proneo kroz vreme i prostor, mešajući različite emocije i temperamente.
            „Lazar Novkov & Frame Orchestra“ su do sada izdali dva albuma, a kako su na koncertu najavljeni treći, pa čak i četvrti album, sigurno predstavljaju sastav koji se treba pratiti jer se radi o vrhunskim muzičarima, umetnicima punim duha, energije i ljubavi prema muzici.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Mit i horor. "Prokletije" Dejana Ognjanovića

              Uočljiva je jedna tematska tendencija u savremenoj domaćoj književnosti. Drevne religije, mitovi, legende, različita bića, bogovi i božanstva bivaju „ponovo otkriveni“ u delima domaćih autora. Aleksandar Tešić u svojim delima stvara svet epske fantastike napunjen likovima iz stare slovenske religije. Tendencija je očita i u radovima Dejana Stojiljkovića. U zbirci „Klopka i druge priče“ Gorana Skrobonje može se pronaći nekoliko priča inspirisanih mitologijom, vilama, Boginjom. Novi roman Dejana Ognjanovića, „Prokletije“, se u tom, tematskom, smislu može uvrstiti u korpus dela koja pripadaju „renesansi Mita“. Centralni motivacioni sklop romana skoncentrisan je na (re)konstrukciju primordijalne klice koja stoji IZA velikog mita o Boginji Majci.             Velika Majka, božanstvo čiji koreni, sudeći po dostupnim podacima, sežu u vreme pre-istorije, prisutna je u različitim oblicima i pod različitim imenima u kulturama širom planete. Jedno od oblika i imena pod kojim je Maj

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. V. Апстрактно друштво?

                    Како „Јеванђеље по жедној“ Мирјане Новаковић припада корпусу дистопијске књижевности, у ранијим текстовима смо разматрали уређење друштва у причи . Дошли смо до закључка да Отворнено друштво о којем је реч почива на филозофији Карла Попера изнетој у његовом делу „Отворено друштво и његови непријатељи“, али да од те филозофије у много чему и одступа. О чему је заправо реч? Видели смо да Попер супротставља два друштвена уређења, отворено и затворено. Бит затвореног друштва је у држави, племену, колективу којем је све подређено; насупрот њему срж отвореног друштва чини појединац. Један од носећих стубова Поперове друштвене филозофије јесте појединац, индивидуа: „individualizam je tvrđava nove humanitarne vere. Emancipacija individue je bila duhovna revolucija koja je dovela do sloma tribalizma i uspona demokracije“. [1] Та тежња ка еманципацији индивидуе је у Јеванђељу хиперболисана, доведена до гротеске у којој свако зближавање две особе представаља претњу за си

Pogled iz ambisa

Niče je tvrdio da ako čovek dovoljno dugo gleda u ambis – ambis će početi da gleda u njega. Isto se može reći i za radove vizuelnog umetnika Damira Pavića Septica. Gledajući dovoljno dugo (u) njegovu umetnost, ona uzvraća pogled. I to su strašni pogledi. A sva strahota proizilazi iz odgovora na pitanje “Šta nas gleda” iz Septicovih radova. Iz najdubljih ponora tih vizuelnih prikaza, u najdublje ponore naše duše, zlokoban pogled upućuju naši sopstveni strahovi, nadanja, devijacije nas, društva i okoline u kojima obitavamo i koje stvaramo, naša krivica i podsvest.             Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg srednjovekovnog u njegovom stilu. Danse Macabre, Totentaz… Pozivaju nas ti plesači entropije, mame i opominju na neumitnu propast tela i telesnosti. P.O.S.M.IV - Sequence 01 Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo” , ima nečeg praiskonskog u njima. Nečeg lavkraftovkog. Iz neo-kubističkih i neo-futurističkih