Пређи на главни садржај

Pogled iz ambisa


Niče je tvrdio da ako čovek dovoljno dugo gleda u ambis – ambis će početi da gleda u njega. Isto se može reći i za radove vizuelnog umetnika Damira Pavića Septica. Gledajući dovoljno dugo (u) njegovu umetnost, ona uzvraća pogled. I to su strašni pogledi. A sva strahota proizilazi iz odgovora na pitanje “Šta nas gleda” iz Septicovih radova. Iz najdubljih ponora tih vizuelnih prikaza, u najdublje ponore naše duše, zlokoban pogled upućuju naši sopstveni strahovi, nadanja, devijacije nas, društva i okoline u kojima obitavamo i koje stvaramo, naša krivica i podsvest.
            Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg srednjovekovnog u njegovom stilu. Danse Macabre, Totentaz… Pozivaju nas ti plesači entropije, mame i opominju na neumitnu propast tela i telesnosti.

P.O.S.M.IV - Sequence 01
Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg praiskonskog u njima. Nečeg lavkraftovkog. Iz neo-kubističkih i neo-futurističkih formi isijava nešto primordijalno, mitsko… Puzajući užasi davnih eona. Puzajući užasi i demoni  našeg nesvesnog.

WATCHERS #03
            Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg u njima što nas surovo i brutalno zakucava za današnjicu. Poistovećivanje jednog celovitog ljudskog bića sa polnim organom, oduzimanje identiteta i subjektivnosti, antropomorfizacija primarnih nagona, nisu  nešto što nam se ne odvija pred očima i nešto u čemu ne učestvujemo.

BEAUTY 777

Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima u njima nečeg starogrčkog, tragičkog. Pitanje krivice i pravedne odmazde. Imamo li snage da tražimo pravdu čak i kada znamo da ćemo se sami naći na njenom putu? Ili se prepustiti hibrisu i drsko ustati protiv bogova?

NEMESIS

Svi radovi su preuzeti sa Septic Art, gde možete pogledati i druge njegove radove. Ako ste dovoljno smeli da zavirite u mračne delove sopstvenog bića i društva. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

Mit i horor. "Prokletije" Dejana Ognjanovića

              Uočljiva je jedna tematska tendencija u savremenoj domaćoj književnosti. Drevne religije, mitovi, legende, različita bića, bogovi i božanstva bivaju „ponovo otkriveni“ u delima domaćih autora. Aleksandar Tešić u svojim delima stvara svet epske fantastike napunjen likovima iz stare slovenske religije. Tendencija je očita i u radovima Dejana Stojiljkovića. U zbirci „Klopka i druge priče“ Gorana Skrobonje može se pronaći nekoliko priča inspirisanih mitologijom, vilama, Boginjom. Novi roman Dejana Ognjanovića, „Prokletije“, se u tom, tematskom, smislu može uvrstiti u korpus dela koja pripadaju „renesansi Mita“. Centralni motivacioni sklop romana skoncentrisan je na (re)konstrukciju primordijalne klice koja stoji IZA velikog mita o Boginji Majci.             Velika Majka, božanstvo čiji koreni, sudeći po dostupnim podacima, sežu u vreme pre-istorije, prisutna je u različitim oblicima i pod različitim imenima u kulturama širom planete. Jedno od oblika i imena pod kojim je Maj

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. V. Апстрактно друштво?

                    Како „Јеванђеље по жедној“ Мирјане Новаковић припада корпусу дистопијске књижевности, у ранијим текстовима смо разматрали уређење друштва у причи . Дошли смо до закључка да Отворнено друштво о којем је реч почива на филозофији Карла Попера изнетој у његовом делу „Отворено друштво и његови непријатељи“, али да од те филозофије у много чему и одступа. О чему је заправо реч? Видели смо да Попер супротставља два друштвена уређења, отворено и затворено. Бит затвореног друштва је у држави, племену, колективу којем је све подређено; насупрот њему срж отвореног друштва чини појединац. Један од носећих стубова Поперове друштвене филозофије јесте појединац, индивидуа: „individualizam je tvrđava nove humanitarne vere. Emancipacija individue je bila duhovna revolucija koja je dovela do sloma tribalizma i uspona demokracije“. [1] Та тежња ка еманципацији индивидуе је у Јеванђељу хиперболисана, доведена до гротеске у којој свако зближавање две особе представаља претњу за си