Пређи на главни садржај

Tradicija i individualni talenat - novi album Miloša Zubca


            O tradiciji je govorio T. S. Eliot: „Ona se ne može naslediti, a ako vam je potrebna morate je steći velikim trudom“. Danas, kada svedočimo bespoštednoj i nekreativnoj, pa samim tim i brutalnoj, eksploataciji tradicionalnih motiva i sižea, dolazi nam novi album (ili je bolje reći „ciklus“!?) Miloša Zubca – „Kosovske“. Album predstavlja pravo osveženje, jer Zubac, koristeći se postojećim tekstovima narodnih pesama, stvara potpuno novo umetničko delo. Jasna svest o tradiciji i njenoj promišljenoj upotrebi, veliki trud i ljubav, jasno su vidljivi u svakoj pesmi.
            „Ne samo najbolji već i najindividualniji delovi dela (jednog umetnika) mogu biti oni u kojima su mrtvi pesnici, njegovi preci, najsnažnije potvrdili svoju besmrtnost“, govorio je dalje Eliot. Zubac to svakako oseća, pa njegov izbor pesama koje je uvrstio na album to i pokazuje. Pesme se mahom lirske, kreću se od mitoloških, običajnih, narodnih balada sve do epskih. Sve pesme sadrže opšta mesta i formule narodne književnosti, ali predstavljaju bisere koje je narodni genij izbrusio i doveo do najvišeg umetničkog kvaliteta. Zubac na vrlo lucidan način prilazi stvaranju muzike za narodne stihove, i tim svojim činom dobija kao rezultat izuzetno vredna umetnička dela sačinjena od vanredno lepih stihova narodne književnosti i autorske muzike koja u ničemu ne zaostaje za stihovima. 

             

       Izvor: Miloš Zubac - Kosovske     

           Pažljivim slušanjem albuma u pesmama se primećuju primese džeza, laganog roka, world music-a, folka, lagane dominacije određenog instrumenta – klavira u „Vile poletoše“ ili gitare u „Prošetalo zlato materino“. Ipak ni u jednom momentu ti žanrovi, instrumenti i melodije ne preuzimaju vodeću ulogu celokupnog doživljaja. Uvek imate osećej da slušate izvornu, tradicionalnu lirsku pesmu (što je često rešeno korišćenjem izvanrednih pratećih vokala u pojedinim deonicama pesama). Zubac je uspeo da sopstveni individualni talenat poveže sa postojećom tradicijom. „Progres umetnika je trajno samožrtvovanje, trajno poništavanje sopstvene ličnosti – depersonalizacija“. Takoreći, Zubac je stvorio muziku koja ni nije njegova, nego je to oduvek bila muzika ovih pesama, samo se na nju čekalo vekovima. On je osetio ono „sadašnje u prošlosti“, određene emocije i senzibilitete koje te pesme već nose u sebi i ovaplotio ih u muziku.
            Slušajući pesme „Dva se draga vrlo milovala“, „Soko bira gde će naći mira“ ili „Rasti,rasti moj bore zeleni“, pored čistog uživanja u slušanju, prisutan je i jak osećaj povezanosti sa tradicijom koja seže u daleku, čak pagansku prošlost. Ta veza nije kruta, konzervativna, već kreativna, stvaralačka, i iz nje odiše individualni talenat i umeće. Kompletan utisak je da nije samo autor radio na muzici za ove pesme. Uticaj je bio obostran. I ove pesme su uticale na rad i muziku Miloša Zubca.  Iz takvog proscesa i muzika i pesme su izašli promenjeni, obogaćeni, potpuniji i više svoji. Rezultat je ovaj album, koji u celosti možete poslušati ovde.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Verdi u Srpskom narodnom pozorištu

Prošlo je skoro 120 godina od smrti velikog Đuzepea Verdija, a njegova dela su i dalje sastavni deo repertoara širom sveta. Očaravajuće muzičke kompozicije i uvek aktuelni narativi postojano, kroz vreme, dokazuju svu Verdijevu genijalnost. U februarskom repertoaru Srpskog narodnog pozorišta su se našle tri opere ovog velikana. Iako „Travijata“, čije je ovo bilo 159. ivođenje, i „Trubadur“, čije je 36. formiraju „gvozdeni“ repertoar Opere SNP-a, pravi biser u ovom verdijevskom trouglu jeste tek 5. izvođenje „Rigoleta“ u režiji Aleksandra Nikolića, 26. 02. 2020. Moguće je izdvojiti mnoštvo elemenata ove tri opere, u muzičkom i u narativnom aspektu, koji imaju sličnosti i različite niti koje ih vežu. Ipak, možda nadominatniji takav momenat jeste motiv devojke koja se žrtvuje. U „Travijati“ to je Violeta koja se svesno odriče Alfreda, svoje ljubavi. U „Trubaduru“ Leonora ispija otrov u pokušaju da spasi Manrikov život. U „Rigoletu“ Đilda je ta koja umire da bi spasila život voljenog...

Odraz iz ogledala u koje niko ne gleda. Romaneskni svet Miodraga Majića.

               Romani „Deca zla“ i „Ostrvo pelikana“ Miodraga Majića od svog objavljivanja doživljavaju uspehe i pozitivne kritike. Oba romana bi se mogla svrstati u trilere, krimi-romane, i kao takvi poseduju sve kvalitete i mane svojstvene tom žanru. Majićev izuztno bogat, ali uvek jasan rečnik, veoma lak i čitljiv stil, ali i čvrst i odlučan način vođenja narativa doprinose kako kvalitetu, tako i popularnosti romana. Ipak, uočeno je i da primamljivost ovih romana leži i u umetničkom svetu dela. Svetu koji se ne razlikuje suviše od sveta oko nas. Međutim, svetovi romana Miodraga Majića kriju u sebi jedan element, jednu pukotinu, iz koje zrači ta primamljivost. Ali i nešto mnogo zastrašujuće.             U pogovoru romana „Deca zla“ Gojko Božović, osvrćući se na roman uopšte, govori da roman jednim delom mora biti i „konkretizovana svakodnevnica“, a da Majićeva konkretizacija omogućava...

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. II. Алтернатива или будућност?

                 Јеванђеље по жедној је прича Мирјане Новаковић из њене збирке Дунавски апокрифи . Ово дело припада корпусу постмодерне књижевности, а прича коју нам доноси долази из једног дистопијског друштва. У прошлом тексту смо говорили о развоју радње у причи. У овом ћемо говорити ГДЕ и КАДА се радња одвија.   Засновано на идејама Карла Попера, друштво у овом књижевном делу је технолошки веома узнапредовало, али на рачун других вредности. Отуђење, апсолутна контрола коју спроводи систем, различити видови неслободе, индоктринација у образовном систему и ван њега, саставни су део света ове приче. Оно што нас занима јесте – КАДА се дешава радња ове приче? Владислава Гордић Петковић говори да се радња Јеванђеља по жедној дешава у 2000. години. [1] Алтернативној 2000. Информанти који нам могу одредити историјско време радње у делу су поприлично неодређени и нејасни, али наш став је да се радња дешава у будућности, не у алтер...