Пређи на главни садржај

Tradicija i individualni talenat - novi album Miloša Zubca


            O tradiciji je govorio T. S. Eliot: „Ona se ne može naslediti, a ako vam je potrebna morate je steći velikim trudom“. Danas, kada svedočimo bespoštednoj i nekreativnoj, pa samim tim i brutalnoj, eksploataciji tradicionalnih motiva i sižea, dolazi nam novi album (ili je bolje reći „ciklus“!?) Miloša Zubca – „Kosovske“. Album predstavlja pravo osveženje, jer Zubac, koristeći se postojećim tekstovima narodnih pesama, stvara potpuno novo umetničko delo. Jasna svest o tradiciji i njenoj promišljenoj upotrebi, veliki trud i ljubav, jasno su vidljivi u svakoj pesmi.
            „Ne samo najbolji već i najindividualniji delovi dela (jednog umetnika) mogu biti oni u kojima su mrtvi pesnici, njegovi preci, najsnažnije potvrdili svoju besmrtnost“, govorio je dalje Eliot. Zubac to svakako oseća, pa njegov izbor pesama koje je uvrstio na album to i pokazuje. Pesme se mahom lirske, kreću se od mitoloških, običajnih, narodnih balada sve do epskih. Sve pesme sadrže opšta mesta i formule narodne književnosti, ali predstavljaju bisere koje je narodni genij izbrusio i doveo do najvišeg umetničkog kvaliteta. Zubac na vrlo lucidan način prilazi stvaranju muzike za narodne stihove, i tim svojim činom dobija kao rezultat izuzetno vredna umetnička dela sačinjena od vanredno lepih stihova narodne književnosti i autorske muzike koja u ničemu ne zaostaje za stihovima. 

             

       Izvor: Miloš Zubac - Kosovske     

           Pažljivim slušanjem albuma u pesmama se primećuju primese džeza, laganog roka, world music-a, folka, lagane dominacije određenog instrumenta – klavira u „Vile poletoše“ ili gitare u „Prošetalo zlato materino“. Ipak ni u jednom momentu ti žanrovi, instrumenti i melodije ne preuzimaju vodeću ulogu celokupnog doživljaja. Uvek imate osećej da slušate izvornu, tradicionalnu lirsku pesmu (što je često rešeno korišćenjem izvanrednih pratećih vokala u pojedinim deonicama pesama). Zubac je uspeo da sopstveni individualni talenat poveže sa postojećom tradicijom. „Progres umetnika je trajno samožrtvovanje, trajno poništavanje sopstvene ličnosti – depersonalizacija“. Takoreći, Zubac je stvorio muziku koja ni nije njegova, nego je to oduvek bila muzika ovih pesama, samo se na nju čekalo vekovima. On je osetio ono „sadašnje u prošlosti“, određene emocije i senzibilitete koje te pesme već nose u sebi i ovaplotio ih u muziku.
            Slušajući pesme „Dva se draga vrlo milovala“, „Soko bira gde će naći mira“ ili „Rasti,rasti moj bore zeleni“, pored čistog uživanja u slušanju, prisutan je i jak osećaj povezanosti sa tradicijom koja seže u daleku, čak pagansku prošlost. Ta veza nije kruta, konzervativna, već kreativna, stvaralačka, i iz nje odiše individualni talenat i umeće. Kompletan utisak je da nije samo autor radio na muzici za ove pesme. Uticaj je bio obostran. I ove pesme su uticale na rad i muziku Miloša Zubca.  Iz takvog proscesa i muzika i pesme su izašli promenjeni, obogaćeni, potpuniji i više svoji. Rezultat je ovaj album, koji u celosti možete poslušati ovde.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Besan 3. Užasi telesnosti.

  Horor kao žanr u svojoj osnovi teži izazivanju straha. Kao telesna bića ljudska vrsta je razvila strah od fizičkog bola, i svakog povređivanja tela. U zbirci „Besan 3“ grupe autora nalaze se dve priče u kojima do izražaja dolazi taj telesni aspekt horora. To su „Teško meni sa tobom“ dr Marjana Urekara i „Sipa“ Milana Simića. Iako različite u gotovo svim aspektima, od ideje, kostrukcije same priče, žanrovskih odrednica i stila, obe priče su u velikoj meri usmerene ka prikazivanju telesnih patnji.  Priča „Teško meni sa tobom“ dr Marjana Urekara odiše jednim faktografskim stilom. To je priča o telesnoj kazni. Opisujući jedan slučaj mučenja u engleskom Jorku, autor putem različitih digresija daje čitav katalog naprava i metoda za mučenje ljudskog tela koje su u istoriji bile u upotrebi. Presovanje, gvozdeni tron, Judina ljuljaška, čupač bradavica... Da nabrojimo samo neke od pomenutih. Sakaćenje tela, načini produžavanja agonije i patnje, telesne tečnosti i iznutrice, sve je to ...

Bluz Novog Sada

            Pevač i frontmen novosadskih „Šinobusa“, Milan Korać, objavio je singl „Studentska“, pesmu kojom najavljuje svoj novi album „Vetar povija grane“. Ako je verovati „Studentskoj“ , na albumu nas očekuju lokalne priče univerzalnog karaktera, i univerzalni zvuk lokalnog karaktera. Jer iako Koraćeva nova pesma pripoveda o Novom Sadu, to je jedna urbana priča, satkana od gradskih naselja, bluza, asfalta i kafana svakog grada. Sa druge strane muzika Milana Koraća nesumljivo jeste bluz, ali iz nje zrači neododljivi, šinobuski, šarm Novog Sada. Izvor:  Milan Korać - Studentska             Kao i u mnogim drugim njegovim pesmama, i u ovoj je jedan od osnovnih motiva kretanje, put. Slušajući „Studentsku“ možete se prošetati Novim Sadom. Od Telepa, preko Bulevara do Limana i Grbavice sve do centra. Usput možete svratiti na piće u neku od lokalnih kafana, nabasati...

Uzvišenost opere, snaga rokenrola

            Nije li opera jedan od najprefinjenijih i najzahtevnijih umetničkih oblika? A opet, nije li rok jedan od najsnažnijih i najenergičnijih muzičkih pravaca? Šta se može izroditi iz ljubavi ova dva strastvena ljubavnika? Odgovor je “Rok Opera” – neponovljivo iskustvo koje nam pružaju solisti, Hor i Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta i Novosadski Big Bend. U glamuroznom i zanosnom nastupu ovih muzičkih virtuoza, u nesvakidašnjem i pompeznom aranžmanu, svoje mesto na repertoaru zauzimaju neki od najvećih hitova rokenrola. Rock Opera. Izvor:  Rock Opera             Lepota ovog začudnog spoja, sklad u disharmoniji, može se videti u nastupu graciozne Maje Andrić i energičnog Zorana Šandorova. Kraljica noći iz Mocartove “Čarobne frule” našla je svoje mesto uz visko-naponski rok AC/DC. Uzvišena izvedba klasične arije ničim ne nagoveštava eksploziju sirove...