Пређи на главни садржај

Čudno vreme - vreme umetnosti

Na putu do svoje publike pravoj umetnosti ništa ne stoji na putu. Svedoci smo jednog čudnog vremena. Vremena izolacije, zatvorenosti, straha. Ali začudo, ne i otuđenosti. Svedoci smo jednog čudnog vremena. Vremena komunikacije, otvorenosti, kreativnosti. Vremena u kojem ljudi pronalaze načine da se izraze iz svojih domova. Potpomognuti internetom, socijalnim mrežama, različitim aplikacijama i tehnologijom, ljudi stvaraju, povezuju se sa drugim umetnicima, objavljuju, pišu, slikaju, recituju, plešu... Te veze prevazilaze prepreke kao što su izolacija, karantin, ali i granice, kontinenti ili jezičke barijere. Možda smo najzad pronašli, shvatili, tu pravu svrhu tehnologije i komunikacije. Umetnička izvođenja na koja je publika dolazila, sada je našla svoj put do publike u njihovim domovima. Umetnost je našla način da pomogne čovečanstvu da prebrodi ogroman izazov koji se nalazi pred njim.  Na čovečanstvu je da to zapamti.

 Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada u kontinuitetu emituje predstave sa svog repertoara. Repertoar sadrži različite naslove, različitih formi, i svakako zaslužuje pažnju. Između ostalog možete poslušati/pogledati snimak projekta Opere pod nazivom DistanTogether. Reč je o izvođenju „Ode radosti“. Izvođenju u kojem su učestvovali umetnici iz Srbije, Turske, Italije i Kine. Dirigent, Orkestar i Hor, svaki od pojedinaca distanciran u svom domu, zajednički su, vođeni solidarnošću i ljubavlju prema umetnosti, pustili u etar te divne melodije. Možemo biti sigurni da niti Šilier niti Betoven nisu imali na umu ovakvu formu izvođenja svojih dela. Ali njihove ideje o zajedništvu, solidarnosti i ljubavi, utkane u svaku reč i notu njihove umetnosti, su došle do punog izražaja.


Još jedan od projekata zaustavljen u svom živom izvođenju jeste „Pocket Globe“, održavan u „Kulturnoj stanici Eđšeg“. Ipak, u periodu od 13. do 30. aprila biće održan Pocket Globe - onlajn aprilski ciklus. Ljubitelji džeza, postmoderne i eksperimentalne, ali i etno muzike neće ostati uskraćeni za užitak. Vrhunski muzičari će nam, u udobnosti naših sopstvenih domova, svojom muzikom otvoriti vrata u neke druge, transcedentalne prostore. U prvoj emisiji ciklusa gostovaće Daniel Mor, kontrabasista. Zvuk njegovog kontrabasa, u muzici bendova čiji član, donosi jednu notu energičnosti i enigmatičnosti. Za očekivati je da se umetnički kvalitet zadrži i u ostalim epizodama ciklusa.



Listajući jutjub lako ćete naići na snimke kao što je Dubioza Kolektiv - Bella Ciao feat. Gino Jevđević/Kultur Shock (Live at Quarantine Show), ili HLADNO PIVO & ONLINE FRIENDS - OVO ĆE PROĆI, u kojima umetnici sarađuju međusobno. Listajući socijalne mreže lako ćete naići na grupe kao što su Creative Quarantine 2020.  Možda i na online predstvu nekog lokalnog pozorišta, ili filmsku projekciju. Ili čak pesmu, priču, sliku ili fotografiju nekog poznanika za kojeg niste ni znali da ima umetničke ambicije. A možda nije ni on. Svedoci smo jednog čudnog vremena. Prebrodimo ga i zabeležimo, uz umetnost. I zapamtimo.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bluz Novog Sada

            Pevač i frontmen novosadskih „Šinobusa“, Milan Korać, objavio je singl „Studentska“, pesmu kojom najavljuje svoj novi album „Vetar povija grane“. Ako je verovati „Studentskoj“ , na albumu nas očekuju lokalne priče univerzalnog karaktera, i univerzalni zvuk lokalnog karaktera. Jer iako Koraćeva nova pesma pripoveda o Novom Sadu, to je jedna urbana priča, satkana od gradskih naselja, bluza, asfalta i kafana svakog grada. Sa druge strane muzika Milana Koraća nesumljivo jeste bluz, ali iz nje zrači neododljivi, šinobuski, šarm Novog Sada. Izvor:  Milan Korać - Studentska             Kao i u mnogim drugim njegovim pesmama, i u ovoj je jedan od osnovnih motiva kretanje, put. Slušajući „Studentsku“ možete se prošetati Novim Sadom. Od Telepa, preko Bulevara do Limana i Grbavice sve do centra. Usput možete svratiti na piće u neku od lokalnih kafana, nabasati...

Pogled iz ambisa

Niče je tvrdio da ako čovek dovoljno dugo gleda u ambis – ambis će početi da gleda u njega. Isto se može reći i za radove vizuelnog umetnika Damira Pavića Septica. Gledajući dovoljno dugo (u) njegovu umetnost, ona uzvraća pogled. I to su strašni pogledi. A sva strahota proizilazi iz odgovora na pitanje “Šta nas gleda” iz Septicovih radova. Iz najdubljih ponora tih vizuelnih prikaza, u najdublje ponore naše duše, zlokoban pogled upućuju naši sopstveni strahovi, nadanja, devijacije nas, društva i okoline u kojima obitavamo i koje stvaramo, naša krivica i podsvest.             Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg srednjovekovnog u njegovom stilu. Danse Macabre, Totentaz… Pozivaju nas ti plesači entropije, mame i opominju na neumitnu propast tela i telesnosti. P.O.S.M.IV - Sequence 01 Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo” , ima nečeg praiskonskog u njima. Nečeg...

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. I

            Мирјана Новаковић припада корпусу писаца савремене домаће књижевности. О карактерисана као постмодерна експериментаторка, [1] у причи Јеванђеље по жедној нам нуди поглед у свет једног дистопијског друштва. Већ и самим насловом алудирајући на новозаветне приче о Исусу Христу, Новаковићева нам сугерише да прича за циљ има да пренесе извесну поруку, добру вест. Имајући на уму поменути постмодерни експериментални карактер књижевног дела, сасвим је оправдано запитати се о истинитости наслова: да ли добру вест можемо добити из једног дистопијског друштва? Покушајмо да дамо одговор на то питање. Прословимо на почетку о самој фабули. Радња приче Јеванђеље по жедној се одиграва у дистопијском друштву, названом Отворено друштво. Прича прати догађаје младе девојке, Катарине. Катарина у друштву у којем се лична имена скривају, а људи усавршавају своја тела генетским инжењерингом, осећа испразност и бесмисленост егзистенције. Све док не чује гл...