Пређи на главни садржај

Uzvišenost opere, snaga rokenrola


            Nije li opera jedan od najprefinjenijih i najzahtevnijih umetničkih oblika? A opet, nije li rok jedan od najsnažnijih i najenergičnijih muzičkih pravaca? Šta se može izroditi iz ljubavi ova dva strastvena ljubavnika? Odgovor je “Rok Opera” – neponovljivo iskustvo koje nam pružaju solisti, Hor i Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta i Novosadski Big Bend. U glamuroznom i zanosnom nastupu ovih muzičkih virtuoza, u nesvakidašnjem i pompeznom aranžmanu, svoje mesto na repertoaru zauzimaju neki od najvećih hitova rokenrola.
Rock Opera. Izvor: Rock Opera

            Lepota ovog začudnog spoja, sklad u disharmoniji, može se videti u nastupu graciozne Maje Andrić i energičnog Zorana Šandorova. Kraljica noći iz Mocartove “Čarobne frule” našla je svoje mesto uz visko-naponski rok AC/DC. Uzvišena izvedba klasične arije ničim ne nagoveštava eksploziju sirove snage koju donosi “Highway to Hell”. Pa ipak, ogromna je količina energije, ljubavi i umeća ovih umetnika utkana u stvaranje ove simbioze. Posle ovog iskustva, ostaje utisak da ova pesma drugačije i ne treba i ne može da počne.
Maja Andrić i Zoran Šandorov. Izvor: Rock Opera

Dragana Keler, dama čiji glas dolazi iz samih ponora vokalnog registra. Međutim, izvodeći kolaž pesama Tine Tarner, efekat koji ostvaruje je efekat vrtoglavih visina. Pleneći čistom harizmom, neskrivenom strašću i silinom glasa, ova dama diže publiku na noge, traži njenu reakciju i učešće. Proporcionalna je količina i snaga energije koju publika uzvraća onoj koja je  uložena u trud pri izvođenju. Ovim nastupom čitav projekat dobija uzlet “and it gets stronger, in every way…”
Dragana Keler. Izvor: Rock Opera

            Ako je emocija jedan od esencijalnih činilaca opere, a sirova energija rokenrola, nije začudno što se na repertoaru našla i pesma „Live and Let Die“ čuvenih Gansa. Isto tako, nije čudno što je čast i teret izvođenja ove pesme poneo Nikola Mijić. Postoji neka skrivena lepota u kontrastima, u spojevima različitosti – pištolji i ruže su nam dokaz. I opera i hard-rok. Nema ravnodušnosti nakon prisustva ovakvom izvođenju, ovakvom pristupu muzici.
Nikola Mijić. Izvor: Rock Opera

            Još jedna dama koja očarava svojim nastupom, pojavom i glasom, je Danka Adamov. Izvodeći čuvenu „We Will Rock You“ unosi ogromnu količinu energije u ceo šou. I to ne samo na scenu. Energija njenog pevanja u talasima se prenosi na publiku. Silina glasa tera na pokret, pevanje, tapšanje. Tako, čitav nastup odiše atmosferom ogromog rok spektakla. Spektakla u kojem je publika ravnopravni učesnik. Spektakla na koji bi bio ponosan i sam veliki Fredi Merkjuri.
Danka Adamov. Izvor: Rock Opera

            Sigurno jedna od najemotivnijih pesama na repertoaru je „Angels“ Robija Vilijamsa. A izvodi je niko drugi do Mattia Zanatta. I onda su jasna sva ta svetla mobilnih telefona dignutih u publici, i suze, i pevanje. Vođena glasom specifične boje, čistom i iskrenom emocijom, publika se u ovoj pesmi prepušta muzici, zanosu, svemu onom što prava umetnost i treba da proizvodi.  Iskrena emocija, sastavni deo i opere i rok muzike, nalazi svoj put od izvođača do publike.
Mattia Zanatta. Izvor: Rock Opera

            „Rok Opera“ ne bi bila to što jeste da u svom sastavu nema hor. A Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta dostojanstveno i veličanstveno opravdava svoju reputaciju. U svakoj pesmi u kojoj učestvuju čitavom izvođenju dodaju neverovatnu količinu energije, transformišu čitav nastup iz koncerta u spektakl. Pesme koje izvodi isključivo Hor, „Another Brick In The Wall“ na primer, pokazuju svu silinu zajedničkog delovanja, sklad velikog organizma. Usklađenost Hora, ne samo glasova, nego i same energije, čini jedan od nosećih stubova „Rok Opere“.
Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta. Izvor: Rock Opera

            Još jedan stub su muzičari. Orkestar Opere i Novosadski Big Bend. Čitava plejada vrsnih, vrhunskih umetnika. Nižući izvanredna izvođenja jedno za drugim, tokom cele „Rok Opere“ ostaju na visini zadatka. Visokih umetničkih dometa, opravdavaju imena koja nose. Energični i poletni, usklađeni i sinhronizovani, dostojanstveni i očaravajući, vizuelno koliko i auditivno, muzičari čine „Rok Operu“ velikom i glamuroznom.
Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta & Novosadski Big Band. Izvor: Novosadski Big Band

            Ovaj i ovakav, kolosalni umetnički projekat, ni ne bi bio moguć bez idejinog tvorca, aranžera svih numera, i dirigenta, maestra Fedora Vrtačnika. Vođena njegovom sigurnom rukom, čitava ova muzička mašinerija funkcioniše bez premca, kako u operskim, tako i u svojim rok aspektima. 
Maestro Fedor Vrtačnik. Izvor: Novosadski Big Band

            Uzimajući sve u obzir, iskustvo koje pruža „Rok Opera“ je nesvakidašnje, čarobno i snažno. Prisustvovati celokupnoj konstrukciji sačinjenoj od toliko zasebnih elemenata - solista, hora, orkestra, benda- koji svaki za sebe predstavlja pravi mali dragulj, a zajedno deluju u savršenoj harmoniji, teško je opisivo. Uzvišenost opere, snaga rokenrola. „Rok Opera“.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Banatski popovi

            Teško da neko ne poznaje priču o dva popa, Ćiri i Spiri, njihovim popadijama i ćerkama. Bilo to iz Sremčevog romana, filma ili serije, događaji iz jednog banatskog sela (ni ovde neće biti rečeno iz kog, nije selo ništa krivo) uvek izmamljuju osmeh na lice. Sremčev vokabular, stilistika i umeće pripovedanja su ne samo obezbedili večitost njegovom romanu, nego zbog svoje pogodnosti za adaptaciju, obezbedili samoj priči večnost u različitim umetničkim formama. Dobro poznati likovi svakim sledećim čitanjem/gledanjem postaju još draži i čini se, teško da bi ikad mogli dosaditi. Od pre dve godine možemo da uživamo u još jednoj divnoj adaptaciji – komičnoj operi „Pop Ćira i pop Spira“ u izvedbi Opere Srpskog narodnog pozorišta. Sigurno veliki izazov – otpevati radnju romana, scenski dočarati banatsko selo, ostati veran književnom predlošku, a ipak biti orginalan, preneti vedri duh romana u komad sa muzikom i pevanjem – ansam...

Odraz iz ogledala u koje niko ne gleda. Romaneskni svet Miodraga Majića.

               Romani „Deca zla“ i „Ostrvo pelikana“ Miodraga Majića od svog objavljivanja doživljavaju uspehe i pozitivne kritike. Oba romana bi se mogla svrstati u trilere, krimi-romane, i kao takvi poseduju sve kvalitete i mane svojstvene tom žanru. Majićev izuztno bogat, ali uvek jasan rečnik, veoma lak i čitljiv stil, ali i čvrst i odlučan način vođenja narativa doprinose kako kvalitetu, tako i popularnosti romana. Ipak, uočeno je i da primamljivost ovih romana leži i u umetničkom svetu dela. Svetu koji se ne razlikuje suviše od sveta oko nas. Međutim, svetovi romana Miodraga Majića kriju u sebi jedan element, jednu pukotinu, iz koje zrači ta primamljivost. Ali i nešto mnogo zastrašujuće.             U pogovoru romana „Deca zla“ Gojko Božović, osvrćući se na roman uopšte, govori da roman jednim delom mora biti i „konkretizovana svakodnevnica“, a da Majićeva konkretizacija omogućava...

Verdi u Srpskom narodnom pozorištu

Prošlo je skoro 120 godina od smrti velikog Đuzepea Verdija, a njegova dela su i dalje sastavni deo repertoara širom sveta. Očaravajuće muzičke kompozicije i uvek aktuelni narativi postojano, kroz vreme, dokazuju svu Verdijevu genijalnost. U februarskom repertoaru Srpskog narodnog pozorišta su se našle tri opere ovog velikana. Iako „Travijata“, čije je ovo bilo 159. ivođenje, i „Trubadur“, čije je 36. formiraju „gvozdeni“ repertoar Opere SNP-a, pravi biser u ovom verdijevskom trouglu jeste tek 5. izvođenje „Rigoleta“ u režiji Aleksandra Nikolića, 26. 02. 2020. Moguće je izdvojiti mnoštvo elemenata ove tri opere, u muzičkom i u narativnom aspektu, koji imaju sličnosti i različite niti koje ih vežu. Ipak, možda nadominatniji takav momenat jeste motiv devojke koja se žrtvuje. U „Travijati“ to je Violeta koja se svesno odriče Alfreda, svoje ljubavi. U „Trubaduru“ Leonora ispija otrov u pokušaju da spasi Manrikov život. U „Rigoletu“ Đilda je ta koja umire da bi spasila život voljenog...