Пређи на главни садржај

Uzvišenost opere, snaga rokenrola


            Nije li opera jedan od najprefinjenijih i najzahtevnijih umetničkih oblika? A opet, nije li rok jedan od najsnažnijih i najenergičnijih muzičkih pravaca? Šta se može izroditi iz ljubavi ova dva strastvena ljubavnika? Odgovor je “Rok Opera” – neponovljivo iskustvo koje nam pružaju solisti, Hor i Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta i Novosadski Big Bend. U glamuroznom i zanosnom nastupu ovih muzičkih virtuoza, u nesvakidašnjem i pompeznom aranžmanu, svoje mesto na repertoaru zauzimaju neki od najvećih hitova rokenrola.
Rock Opera. Izvor: Rock Opera

            Lepota ovog začudnog spoja, sklad u disharmoniji, može se videti u nastupu graciozne Maje Andrić i energičnog Zorana Šandorova. Kraljica noći iz Mocartove “Čarobne frule” našla je svoje mesto uz visko-naponski rok AC/DC. Uzvišena izvedba klasične arije ničim ne nagoveštava eksploziju sirove snage koju donosi “Highway to Hell”. Pa ipak, ogromna je količina energije, ljubavi i umeća ovih umetnika utkana u stvaranje ove simbioze. Posle ovog iskustva, ostaje utisak da ova pesma drugačije i ne treba i ne može da počne.
Maja Andrić i Zoran Šandorov. Izvor: Rock Opera

Dragana Keler, dama čiji glas dolazi iz samih ponora vokalnog registra. Međutim, izvodeći kolaž pesama Tine Tarner, efekat koji ostvaruje je efekat vrtoglavih visina. Pleneći čistom harizmom, neskrivenom strašću i silinom glasa, ova dama diže publiku na noge, traži njenu reakciju i učešće. Proporcionalna je količina i snaga energije koju publika uzvraća onoj koja je  uložena u trud pri izvođenju. Ovim nastupom čitav projekat dobija uzlet “and it gets stronger, in every way…”
Dragana Keler. Izvor: Rock Opera

            Ako je emocija jedan od esencijalnih činilaca opere, a sirova energija rokenrola, nije začudno što se na repertoaru našla i pesma „Live and Let Die“ čuvenih Gansa. Isto tako, nije čudno što je čast i teret izvođenja ove pesme poneo Nikola Mijić. Postoji neka skrivena lepota u kontrastima, u spojevima različitosti – pištolji i ruže su nam dokaz. I opera i hard-rok. Nema ravnodušnosti nakon prisustva ovakvom izvođenju, ovakvom pristupu muzici.
Nikola Mijić. Izvor: Rock Opera

            Još jedna dama koja očarava svojim nastupom, pojavom i glasom, je Danka Adamov. Izvodeći čuvenu „We Will Rock You“ unosi ogromnu količinu energije u ceo šou. I to ne samo na scenu. Energija njenog pevanja u talasima se prenosi na publiku. Silina glasa tera na pokret, pevanje, tapšanje. Tako, čitav nastup odiše atmosferom ogromog rok spektakla. Spektakla u kojem je publika ravnopravni učesnik. Spektakla na koji bi bio ponosan i sam veliki Fredi Merkjuri.
Danka Adamov. Izvor: Rock Opera

            Sigurno jedna od najemotivnijih pesama na repertoaru je „Angels“ Robija Vilijamsa. A izvodi je niko drugi do Mattia Zanatta. I onda su jasna sva ta svetla mobilnih telefona dignutih u publici, i suze, i pevanje. Vođena glasom specifične boje, čistom i iskrenom emocijom, publika se u ovoj pesmi prepušta muzici, zanosu, svemu onom što prava umetnost i treba da proizvodi.  Iskrena emocija, sastavni deo i opere i rok muzike, nalazi svoj put od izvođača do publike.
Mattia Zanatta. Izvor: Rock Opera

            „Rok Opera“ ne bi bila to što jeste da u svom sastavu nema hor. A Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta dostojanstveno i veličanstveno opravdava svoju reputaciju. U svakoj pesmi u kojoj učestvuju čitavom izvođenju dodaju neverovatnu količinu energije, transformišu čitav nastup iz koncerta u spektakl. Pesme koje izvodi isključivo Hor, „Another Brick In The Wall“ na primer, pokazuju svu silinu zajedničkog delovanja, sklad velikog organizma. Usklađenost Hora, ne samo glasova, nego i same energije, čini jedan od nosećih stubova „Rok Opere“.
Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta. Izvor: Rock Opera

            Još jedan stub su muzičari. Orkestar Opere i Novosadski Big Bend. Čitava plejada vrsnih, vrhunskih umetnika. Nižući izvanredna izvođenja jedno za drugim, tokom cele „Rok Opere“ ostaju na visini zadatka. Visokih umetničkih dometa, opravdavaju imena koja nose. Energični i poletni, usklađeni i sinhronizovani, dostojanstveni i očaravajući, vizuelno koliko i auditivno, muzičari čine „Rok Operu“ velikom i glamuroznom.
Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta & Novosadski Big Band. Izvor: Novosadski Big Band

            Ovaj i ovakav, kolosalni umetnički projekat, ni ne bi bio moguć bez idejinog tvorca, aranžera svih numera, i dirigenta, maestra Fedora Vrtačnika. Vođena njegovom sigurnom rukom, čitava ova muzička mašinerija funkcioniše bez premca, kako u operskim, tako i u svojim rok aspektima. 
Maestro Fedor Vrtačnik. Izvor: Novosadski Big Band

            Uzimajući sve u obzir, iskustvo koje pruža „Rok Opera“ je nesvakidašnje, čarobno i snažno. Prisustvovati celokupnoj konstrukciji sačinjenoj od toliko zasebnih elemenata - solista, hora, orkestra, benda- koji svaki za sebe predstavlja pravi mali dragulj, a zajedno deluju u savršenoj harmoniji, teško je opisivo. Uzvišenost opere, snaga rokenrola. „Rok Opera“.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Bluz Novog Sada

            Pevač i frontmen novosadskih „Šinobusa“, Milan Korać, objavio je singl „Studentska“, pesmu kojom najavljuje svoj novi album „Vetar povija grane“. Ako je verovati „Studentskoj“ , na albumu nas očekuju lokalne priče univerzalnog karaktera, i univerzalni zvuk lokalnog karaktera. Jer iako Koraćeva nova pesma pripoveda o Novom Sadu, to je jedna urbana priča, satkana od gradskih naselja, bluza, asfalta i kafana svakog grada. Sa druge strane muzika Milana Koraća nesumljivo jeste bluz, ali iz nje zrači neododljivi, šinobuski, šarm Novog Sada. Izvor:  Milan Korać - Studentska             Kao i u mnogim drugim njegovim pesmama, i u ovoj je jedan od osnovnih motiva kretanje, put. Slušajući „Studentsku“ možete se prošetati Novim Sadom. Od Telepa, preko Bulevara do Limana i Grbavice sve do centra. Usput možete svratiti na piće u neku od lokalnih kafana, nabasati...

Pogled iz ambisa

Niče je tvrdio da ako čovek dovoljno dugo gleda u ambis – ambis će početi da gleda u njega. Isto se može reći i za radove vizuelnog umetnika Damira Pavića Septica. Gledajući dovoljno dugo (u) njegovu umetnost, ona uzvraća pogled. I to su strašni pogledi. A sva strahota proizilazi iz odgovora na pitanje “Šta nas gleda” iz Septicovih radova. Iz najdubljih ponora tih vizuelnih prikaza, u najdublje ponore naše duše, zlokoban pogled upućuju naši sopstveni strahovi, nadanja, devijacije nas, društva i okoline u kojima obitavamo i koje stvaramo, naša krivica i podsvest.             Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg srednjovekovnog u njegovom stilu. Danse Macabre, Totentaz… Pozivaju nas ti plesači entropije, mame i opominju na neumitnu propast tela i telesnosti. P.O.S.M.IV - Sequence 01 Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo” , ima nečeg praiskonskog u njima. Nečeg...

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. I

            Мирјана Новаковић припада корпусу писаца савремене домаће књижевности. О карактерисана као постмодерна експериментаторка, [1] у причи Јеванђеље по жедној нам нуди поглед у свет једног дистопијског друштва. Већ и самим насловом алудирајући на новозаветне приче о Исусу Христу, Новаковићева нам сугерише да прича за циљ има да пренесе извесну поруку, добру вест. Имајући на уму поменути постмодерни експериментални карактер књижевног дела, сасвим је оправдано запитати се о истинитости наслова: да ли добру вест можемо добити из једног дистопијског друштва? Покушајмо да дамо одговор на то питање. Прословимо на почетку о самој фабули. Радња приче Јеванђеље по жедној се одиграва у дистопијском друштву, названом Отворено друштво. Прича прати догађаје младе девојке, Катарине. Катарина у друштву у којем се лична имена скривају, а људи усавршавају своја тела генетским инжењерингом, осећа испразност и бесмисленост егзистенције. Све док не чује гл...