Пређи на главни садржај

Uzvišenost opere, snaga rokenrola


            Nije li opera jedan od najprefinjenijih i najzahtevnijih umetničkih oblika? A opet, nije li rok jedan od najsnažnijih i najenergičnijih muzičkih pravaca? Šta se može izroditi iz ljubavi ova dva strastvena ljubavnika? Odgovor je “Rok Opera” – neponovljivo iskustvo koje nam pružaju solisti, Hor i Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta i Novosadski Big Bend. U glamuroznom i zanosnom nastupu ovih muzičkih virtuoza, u nesvakidašnjem i pompeznom aranžmanu, svoje mesto na repertoaru zauzimaju neki od najvećih hitova rokenrola.
Rock Opera. Izvor: Rock Opera

            Lepota ovog začudnog spoja, sklad u disharmoniji, može se videti u nastupu graciozne Maje Andrić i energičnog Zorana Šandorova. Kraljica noći iz Mocartove “Čarobne frule” našla je svoje mesto uz visko-naponski rok AC/DC. Uzvišena izvedba klasične arije ničim ne nagoveštava eksploziju sirove snage koju donosi “Highway to Hell”. Pa ipak, ogromna je količina energije, ljubavi i umeća ovih umetnika utkana u stvaranje ove simbioze. Posle ovog iskustva, ostaje utisak da ova pesma drugačije i ne treba i ne može da počne.
Maja Andrić i Zoran Šandorov. Izvor: Rock Opera

Dragana Keler, dama čiji glas dolazi iz samih ponora vokalnog registra. Međutim, izvodeći kolaž pesama Tine Tarner, efekat koji ostvaruje je efekat vrtoglavih visina. Pleneći čistom harizmom, neskrivenom strašću i silinom glasa, ova dama diže publiku na noge, traži njenu reakciju i učešće. Proporcionalna je količina i snaga energije koju publika uzvraća onoj koja je  uložena u trud pri izvođenju. Ovim nastupom čitav projekat dobija uzlet “and it gets stronger, in every way…”
Dragana Keler. Izvor: Rock Opera

            Ako je emocija jedan od esencijalnih činilaca opere, a sirova energija rokenrola, nije začudno što se na repertoaru našla i pesma „Live and Let Die“ čuvenih Gansa. Isto tako, nije čudno što je čast i teret izvođenja ove pesme poneo Nikola Mijić. Postoji neka skrivena lepota u kontrastima, u spojevima različitosti – pištolji i ruže su nam dokaz. I opera i hard-rok. Nema ravnodušnosti nakon prisustva ovakvom izvođenju, ovakvom pristupu muzici.
Nikola Mijić. Izvor: Rock Opera

            Još jedna dama koja očarava svojim nastupom, pojavom i glasom, je Danka Adamov. Izvodeći čuvenu „We Will Rock You“ unosi ogromnu količinu energije u ceo šou. I to ne samo na scenu. Energija njenog pevanja u talasima se prenosi na publiku. Silina glasa tera na pokret, pevanje, tapšanje. Tako, čitav nastup odiše atmosferom ogromog rok spektakla. Spektakla u kojem je publika ravnopravni učesnik. Spektakla na koji bi bio ponosan i sam veliki Fredi Merkjuri.
Danka Adamov. Izvor: Rock Opera

            Sigurno jedna od najemotivnijih pesama na repertoaru je „Angels“ Robija Vilijamsa. A izvodi je niko drugi do Mattia Zanatta. I onda su jasna sva ta svetla mobilnih telefona dignutih u publici, i suze, i pevanje. Vođena glasom specifične boje, čistom i iskrenom emocijom, publika se u ovoj pesmi prepušta muzici, zanosu, svemu onom što prava umetnost i treba da proizvodi.  Iskrena emocija, sastavni deo i opere i rok muzike, nalazi svoj put od izvođača do publike.
Mattia Zanatta. Izvor: Rock Opera

            „Rok Opera“ ne bi bila to što jeste da u svom sastavu nema hor. A Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta dostojanstveno i veličanstveno opravdava svoju reputaciju. U svakoj pesmi u kojoj učestvuju čitavom izvođenju dodaju neverovatnu količinu energije, transformišu čitav nastup iz koncerta u spektakl. Pesme koje izvodi isključivo Hor, „Another Brick In The Wall“ na primer, pokazuju svu silinu zajedničkog delovanja, sklad velikog organizma. Usklađenost Hora, ne samo glasova, nego i same energije, čini jedan od nosećih stubova „Rok Opere“.
Hor Opere Srpskog narodnog pozorišta. Izvor: Rock Opera

            Još jedan stub su muzičari. Orkestar Opere i Novosadski Big Bend. Čitava plejada vrsnih, vrhunskih umetnika. Nižući izvanredna izvođenja jedno za drugim, tokom cele „Rok Opere“ ostaju na visini zadatka. Visokih umetničkih dometa, opravdavaju imena koja nose. Energični i poletni, usklađeni i sinhronizovani, dostojanstveni i očaravajući, vizuelno koliko i auditivno, muzičari čine „Rok Operu“ velikom i glamuroznom.
Orkestar Opere Srpskog narodnog pozorišta & Novosadski Big Band. Izvor: Novosadski Big Band

            Ovaj i ovakav, kolosalni umetnički projekat, ni ne bi bio moguć bez idejinog tvorca, aranžera svih numera, i dirigenta, maestra Fedora Vrtačnika. Vođena njegovom sigurnom rukom, čitava ova muzička mašinerija funkcioniše bez premca, kako u operskim, tako i u svojim rok aspektima. 
Maestro Fedor Vrtačnik. Izvor: Novosadski Big Band

            Uzimajući sve u obzir, iskustvo koje pruža „Rok Opera“ je nesvakidašnje, čarobno i snažno. Prisustvovati celokupnoj konstrukciji sačinjenoj od toliko zasebnih elemenata - solista, hora, orkestra, benda- koji svaki za sebe predstavlja pravi mali dragulj, a zajedno deluju u savršenoj harmoniji, teško je opisivo. Uzvišenost opere, snaga rokenrola. „Rok Opera“.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Mit i horor. "Prokletije" Dejana Ognjanovića

              Uočljiva je jedna tematska tendencija u savremenoj domaćoj književnosti. Drevne religije, mitovi, legende, različita bića, bogovi i božanstva bivaju „ponovo otkriveni“ u delima domaćih autora. Aleksandar Tešić u svojim delima stvara svet epske fantastike napunjen likovima iz stare slovenske religije. Tendencija je očita i u radovima Dejana Stojiljkovića. U zbirci „Klopka i druge priče“ Gorana Skrobonje može se pronaći nekoliko priča inspirisanih mitologijom, vilama, Boginjom. Novi roman Dejana Ognjanovića, „Prokletije“, se u tom, tematskom, smislu može uvrstiti u korpus dela koja pripadaju „renesansi Mita“. Centralni motivacioni sklop romana skoncentrisan je na (re)konstrukciju primordijalne klice koja stoji IZA velikog mita o Boginji Majci.             Velika Majka, božanstvo čiji koreni, sudeći po dostupnim podacima, sežu u vreme pre-istorije, prisutna je u različitim oblicima i pod različitim imenima u kulturama širom planete. Jedno od oblika i imena pod kojim je Maj

Јеванђеље по жедној као антијеванђеље. V. Апстрактно друштво?

                    Како „Јеванђеље по жедној“ Мирјане Новаковић припада корпусу дистопијске књижевности, у ранијим текстовима смо разматрали уређење друштва у причи . Дошли смо до закључка да Отворнено друштво о којем је реч почива на филозофији Карла Попера изнетој у његовом делу „Отворено друштво и његови непријатељи“, али да од те филозофије у много чему и одступа. О чему је заправо реч? Видели смо да Попер супротставља два друштвена уређења, отворено и затворено. Бит затвореног друштва је у држави, племену, колективу којем је све подређено; насупрот њему срж отвореног друштва чини појединац. Један од носећих стубова Поперове друштвене филозофије јесте појединац, индивидуа: „individualizam je tvrđava nove humanitarne vere. Emancipacija individue je bila duhovna revolucija koja je dovela do sloma tribalizma i uspona demokracije“. [1] Та тежња ка еманципацији индивидуе је у Јеванђељу хиперболисана, доведена до гротеске у којој свако зближавање две особе представаља претњу за си

Pogled iz ambisa

Niče je tvrdio da ako čovek dovoljno dugo gleda u ambis – ambis će početi da gleda u njega. Isto se može reći i za radove vizuelnog umetnika Damira Pavića Septica. Gledajući dovoljno dugo (u) njegovu umetnost, ona uzvraća pogled. I to su strašni pogledi. A sva strahota proizilazi iz odgovora na pitanje “Šta nas gleda” iz Septicovih radova. Iz najdubljih ponora tih vizuelnih prikaza, u najdublje ponore naše duše, zlokoban pogled upućuju naši sopstveni strahovi, nadanja, devijacije nas, društva i okoline u kojima obitavamo i koje stvaramo, naša krivica i podsvest.             Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo”, ima nečeg srednjovekovnog u njegovom stilu. Danse Macabre, Totentaz… Pozivaju nas ti plesači entropije, mame i opominju na neumitnu propast tela i telesnosti. P.O.S.M.IV - Sequence 01 Iako se Septikovim delima često može pridodati prefix “neo” , ima nečeg praiskonskog u njima. Nečeg lavkraftovkog. Iz neo-kubističkih i neo-futurističkih